Što raditi na Hvaru, od jutra do ponoći

Ukratko: Hvar je veći i sporiji nego što mu reputacija govori. Većina gostiju odsjedne u gradu Hvaru, ode jednom na brod, na jednu plažu i na jednu večeru, i otputuje misleći da je vidjela otok. Ovo što slijedi je duža verzija — petnaest stvari koje vrijede vremena i kad je svaka od njih najbolja.

Ovo nitko ne požali. Pakleni otoci su niz od dvadesetak otočića točno preko puta grada Hvara, a do najbližeg se stiže za petnaest minuta. Palmižana ima botanički vrt i restorane koji rade od 1906. Jerolim i Stipanska su bliži i ljeti puni; Vlaka i Vela Garška ostaju mirne.

Jedno je dobro znati prije nego usmjerite brod: Jerolim je naturistički otočić i desetljećima je među najpoznatijima na Jadranu. Označen je i nitko tamo ne završi slučajno — ali ako to nije ono što tražite, nastavite do Zdrilce ili Vlake.

Do njih se ide taksi brodom s rive. Voze cijeli dan i naplaćuju se po brodu, a ne po osobi, pa se u troje ili četvero isplate više nego linijska veza.

Ako radije vozite sami i stajete gdje želite, za manje brodove ne treba dozvola, a veći dolaze sa skiperom.

Južna padina Hvara jedno je od najstarijih vinogradarskih područja u Europi. Starogradsko polje je pod zaštitom UNESCO-a i još se obrađuje po međama povučenima u 4. stoljeću prije Krista.

Dvije stvari koje treba probati: plavac mali sa strmih terasa iznad Ivan Dolca i Svete Nedjelje, i bijelu bogdanušu, koja raste gotovo nigdje drugdje. Većina podruma prima goste, ali gotovo svi traže najavu — u srpnju i kolovozu i po nekoliko dana.

Jedan podrum koji vrijedi rezervirati ako želite razumjeti zašto je ta padina važna: Matijević, na Jagodnoj iznad Svete Nedjelje. Obitelj obrađuje terase koje su među najstrmijima na Jadranu, sve se bere ručno, a njihov je plavac mali osvojio zlatnu medalju Decantera 2023.. Rade i bogdanušu, pa se otočka bijela sorta može kušati baš tamo gdje raste. Degustacije idu od 15 € za tri vina do 50 € uz domaći pladanj — samo uz najavu, a ljeti to znači nekoliko dana unaprijed.

Kombinacija koja funkcionira: prijepodne plaža na sjevernoj obali, poslijepodne degustacija na južnoj, večera u Jelsi ili Starom Gradu.

Vozite petnaest minuta uzbrdo od bilo koje luke i otok se potpuno promijeni. Ovdje je Hvar zapravo živio dvije tisuće godina, a većina gostiju to nikad ne vidi.

Malo Grablje je kameno selo napušteno šezdesetih, kad su se zadnje obitelji spustile u Milnu. Ništa nije obnovljeno osim jedne konobe koju vodi potomak onih koji su otišli. Parkira se iznad i ulazi pješice; tiho je, bez krovova, i jedno je od najdojmljivijih mjesta na otoku. Velo Grablje, njegov veći susjed, bilo je prijestolnica lavande u Dalmaciji i još svakog ljeta drži festival lavande.

Humac je pastirski zaselak bez struje i bez auta, do kojeg se ide pješice, gdje se večera peče pod pekom. Dvadeset minuta dalje pješice je Grapčeva špilja, neolitički lokalitet s keramikom starom oko 5.000 godina prije Krista — među najstarijim tragovima naseljenog života u Europi.

A između Starog Grada i Vrboske prostire se Starogradsko polje, UNESCO-ov lokalitet gdje su grčki naseljenici u 4. stoljeću prije Krista povukli međe po kojima se i danas obrađuje. Ravno je, prohodno i u osam ujutro potpuno prazno.

Hvar ima više od 300 kilometara označenih staza i starih kamenih puteva, većinom građenih da se dođe do vinograda, a ne do vidikovca — i baš zato vode nekamo. Klasik je greben iznad Brusja kroz terase lavande, i stara mazgovska staza od Malog Grablja dolje do uvale Milna — četrdeset minuta, a završava kupanjem.

Biciklizam je najbolji na Starogradskom polju i uz sjevernu obalu između Vrboske i Jelse: ravno, u hladu, bez prometa. Južna je strana za one koji vole uzbrdicu.

Na moru, kajak do Paklenih otoka traje oko 45 minuta u jednom smjeru i doista je najljepši način da se stigne. Daske za veslanje su za zaklonjene sjeverne uvale. Ronilački centri vode na olupine i grebene kod Paklenih otoka; vidljivost je redovito 30 metara.

Ako vas radije nešto vuče nego da veslate, na gradskoj rivi rade flyboard, wakeboard i SUP posudionice cijelo ljeto. A duboko more s južne strane je mjesto kamo brodovi za big game idu na tunu, gofa i zubaca — cijeli dan, s cijenom po brodu kao i sve ostalo ovdje.

Hvar prodaje lavandu cijelo ljeto, ali ona cvjeta samo tri tjedna — otprilike od 15. lipnja do prvog tjedna srpnja, ranije ako je proljeće toplo. Polja su na zapadnom grebenu oko Velog Grablja i Brusja, na terasama koje su bile glavni prihod otoka prije turizma. Provozajte se starom cestom između dva sela, stanite gdje najjače miriše i ulje kupite na kućnom pragu, a ne na rivi.

Ako ste ovdje izvan tih tjedana, terase i dalje vrijede vožnje zbog pogleda na niz Paklenih otoka — samo ne očekujte ljubičasto.

Hvar je zaradio reputaciju, ali oblik večeri prvi put nije očit. Počinje rano, oko šest, u beach barovima. Hula Hula na zapadnom rtu je klasik za zalazak; Falko je dvadeset minuta pješice i puno mirniji. Oko devet svi se spuste na rivu, a klubovi zapravo kreću tek poslije ponoći.

Carpe Diem vodi i otočnu verziju na Stipanskoj, do koje se ide brodom i s koje se vraća ujutro — taksi brodovi u sezoni voze cijelu noć.

Prvi dan — grad, pješice. Trg, katedrala, Arsenal i kazalište zajedno pokriju prijepodne. Popnite se na Forticu sat prije zalaska i ostanite na njemu. Večera iza trga, ne na rivi.

Drugi dan — Pakleni otoci. Taksi brodom do Palmižane ili vlastitim brodom, pa možete stati na Zdrilci i Vlaki usput. Natrag na vrijeme za beach bar u šest.

Treći dan — prijeđite otok. Stari Grad i Tvrdalj ujutro, Starogradsko polje ili degustacija na južnoj padini poslijepodne, večera u Jelsi ili Vrboskoj.

Četvrti dan — dugi dan. Modra špilja ako imate volje za osam sati na moru. Ako ne, sporija verzija: Dubovica ujutro, Malo Grablje kasno poslijepodne, kad je svjetlo u kamenu.

Peti dan — plaža za koju se treba potruditi. Zaraće, Mekićevica ili kajak do Paklenih otoka mirnog jutra.

A ako imate samo jedan dan: uzmite dan na brodu. Sve ostalo na Hvaru može čekati sljedeći put.

Na Hvar se dolazi trajektom ili katamaranom iz Splita, Drvenika ili Dubrovnika. Trajekt za automobile pristaje u Starom Gradu; putnički katamaran je brži, ali pristaje u gradu Hvaru. Ta je razlika bitna — između njih je još 20 kilometara.

Po otoku: auto se isplati ako ostajete dulje od tri dana i želite južnu obalu. Za obalu i uvale brod je brži i ljepši.

Sve se ovo može i bez auta. Autobusi povezuju grad Hvar, Stari Grad i Jelsu više puta na dan i čekaju većinu katamarana, taksiji stoje u luci, a za južnu obalu i Paklene otoke taksi brod ionako pobjeđuje cestu. Auto postaje nužan tek ako spavate u unutrašnjosti ili na južnoj strani.