Špilju ima smisla fotografirati samo kad je sunce dovoljno visoko da dosegne onaj podvodni otvor, što u praksi znači otprilike od 11:00 do 13:00, po vedrom danu i mirnom moru. Ranije i kasnije dvorana je i dalje plava, ali tamnija i sivlja, i to ne preživi mobitel.
Zato je dan tako dug. Brodovi kreću s Hvara ujutro, prelaze do Biševa i računaju dolazak pred ulaz za sredinu dana — što ujedno znači da svaki drugi brod u Dalmaciji radi isto. U srpnju i kolovozu računajte na čekanje kod barki, ponekad i više od sat vremena, na suncu.
Druga varijabla je more. Ulaz je nizak i otvoren valu, pa se špilja zatvara čim more nije mirno, ponekad sat vremena unaprijed. Izleti se otkazuju i premještaju cijelu sezonu, i to nije hir organizatora — to je lučka kapetanija.
Još nešto o svjetlu: ne fotografira se onako kako ga vidite. Dvorana je tamna, barka se miče, a automatska ekspozicija to plavetnilo pretvara u sivo. Ugasite bljeskalicu — ona efekt potpuno uništava — naslonite mobitel na rub barke i snimajte vodu, ne zidove. Većina ljudi snimi dvadeset fotografija i zadrži jednu. Prvo je pogledajte očima; petnaest minuta nije dugo.