Uronjeno u "Nigdje" dok se onamo ne stigne - u Malo Grablje, u njegovu bit ruralne cjeline. Ono nije ni na kakvom vlastitom putu, nego usput, uz zavoje presušenog potoka. U Grablju se ne putuje, nego se "struji" tokom potoka. Na putu prirodnog toka, ako je moralno-etičko savršenstvo ne miješati se u prirodu nego pustiti da sve slijedi svoj "viši" tijek, Malo Grablje je savršenstvo u izvedbi, igra skrivača koja nije ljudski izum. Ne biti vidljiv skromnost je koja rezultira strpljenjem i pažljivim promatranjem, gotovo uranjanjem u bit postojanja kako bi se shvatila i razriješila bit samoodrživosti.
Ne, ovo nije gusarsko naselje. Gusari više uzimaju nego što grade, dok graditelji ovog mjesta razumiju nježnost intimnosti. Ova oaza mira usred svjetovne vreve i tumača božanskih znakova mudrost je, a ne kukavičluk. Prekrasna bajkovita gradnja kuća, uličnih mostića i ulica što teku unutar kamenog kruga u usjeku kanjona gradi Grablje od kamena i stijena. Građeno je tako pažljivo i iskreno, s iskrom kreativnosti koja kulminira blagošću noći i spokojnim mirom.
Da biste vidjeli kako su Grabljani doživjeli što znače bliskost, intimnost i nježnost, pogledajte groblje kraj Milne, kamo su prenijeli svoje najmilije da budu s njima u kušnjama novih i drugačijih vremena.