Jelsa, otok Hvar

Jelsa

Općina Jelsa površinom zauzima 55% otoka Hvara. Grad Jelsa 1900.g. imao je 1550 stanovnika, a 2021,g 1750 stanovnika.

Općina  Jelsa 1900,g ima 6600, a 2021.g 3500 stanovnika.

Iako se broj stanovnika u Općini Jelsa gotovo prepolovio, grad Jelsa  bilježi povećanje broja stanovnika .U tom smislu još veći porast stanovnika bilježi grada Hvar, sa 2039, tisuću devetstote godine na 3519 , dvije tisuće dvadeset prve.

Južno od Jelse prema Pitvama, nalaze se ostaci Ilirske utvrde iz 4.st Pr. Kr. zvane Kula Tor s koje su najvjerojatnije Pitovani pogledom kontrolirali priobalje na kojem je izgrađena današnja Jelsa. Na poluotoku Gradina, odijeljen obrambenim zidom dugačkim oko 180 m i visokim 2,5 m od Jelse i „svega“ nalazio se Stari jelšanski  grad s pribježištem Galešnikom, što se spominje u Hvarskom statutu iz 1331. g. No te dvije utvrde ne izgledaju dostatne za obranu od Saracenskog napada na otok Hvar 1571.g. prilikom kojeg je razorena Vrboska u neposrednoj blizini, a Jelsa ne. Razoreni i spaljeni su još gradovi Hvar i Stari Grad  dok se Jelsa obranila. Iznad Jelse podignuta je i crkva -utvrda Sv. Marije u 13.-14st., te u 15.st crkva sv. Ivana s glavnim trgom te crkva Gospe od zdravlja. Crkva Sv. Fabijana i Sebastijana još od 1535g. ima fortifikacijski oblik. Nakon Ciparskog rata 1573.g. , dodatno je utvrđena. Zaštitnica grada Jelse je Velika Gospa.

U vrijeme austrijske vladavine 1868.otvorena je u Jelsi hrvatska čitaonica i knjižnica, a  1870.g. na ulazu u Jelsu napravljen je prekrasan perivoj, pravi golemi „hladnjak“ za vrijeme ljetnih vrućina. Napravio ga je najvjerojatnije austrijski institut u  kojem je kasnije,1900.g. Robert Koch, stručnjak za malariju i TBC meliorirao i močvarne  otoke Brijune kod Psu ule kao prilog borbi protiv malarije. Svega toga vjerojatno ne bi bilo  da godine 1866.austrijska mornarica u kojoj je bilo 2/3 Hrvata u bitci kod Visa nije pobijedila  dvostruko veću ali očito ne i jaču talijansku flotu. Bitka se vodila u sklopu Austrijsko-Pruskog rata čiji je saveznik bila Italija koja je htjela iskoristiti priliku da od Austrije uzme svoje , ali je „dobila svoje“. U odnosu na Italiju , Austrija je na istočnoj obali Jadrana bila dobrodošao gost. Svi Hrvatski gradovi i gradići i mjestašca izgradili su kameni lukobran i porat, a 1875 iskrcao se u Starom Gradu i Josip I,  na portu koji je izgrađen u vrijeme austrijske vladavine. Otok Mali Lošinj postao je careva ljetna rezidencija , izgrađena je Opatija s hotelima i ljetnikovcima, a Grad Hvar 1900.g. utemeljuje „ Higijeničko društvo „.U vrijeme II svjetskog rata na Hvar dolazi Talijanska fašistička vojska i pali Vrbanj uključivši i crkvu Sv. Duha, o kojeg je ogriješiti se, po Kristu , jedino što je neoprostivo…

Povijest Hvara od dolaska Kršćanstva prepuna je prijepora i „ Kršćanskih dijaloga „ ,jer je povijest , zapravo ljudskog Duha, nanijela fokus svijesti da se očituje i izgradi na taj način.

Danas je Jelsa obgrljena  s 14 uvala i plaža. Uz plažu Mina smješten je Camp, a uvala Prapatnja ima neposredno uz plažu dvadesetak kuća , a plaža Mala Stiniva desetak kuća.

Plaže Bočić i Vitarnja su s lijeve strane  Jelšanske uvale, u uvali Mina je i Aquapark Jelsa . Plitka plaža za djecu Grebišće također s Campom, pa Zenčišće ,su u uvalama južnije od Jelse.

Od 15.7. do 15.8. grad Jelsa organizira kulturnu manifestaciju „Dani Antuna Dobronića „ kompozitora koji je u prvoj polovici 20.st. temeljio glazbu na melodici i polifoniji , unosivši „modernizam“ u tradicionalnost, t.j. narodni melos. Po sazvučju interferira ime Jurja Dobrovića, apstraktnog slikara također rođenog u Jelsi ,kojega je harmonija teže dohvatljiva i manje neposredna od „estetskog „ ukusa kojeg svakako predvodi Grgo Gamulin , sinonim za velikog hrvatskog povjesničara umjetnosti. “ Predodžbenost „ u kojoj se susreću umjetnost i religioznost Izuzetno je sugestivan  i sugestibilan simbiozni tandem, kojeg je Hegel otklesao pojmom „Samosvjesnog zora „ ,tvrdnjom da u prirodi nema baš ničeg „lijepog“ koliko u Duhu ,no to je tema od koje „boli glava“ i na koju nije pristao niti jedan hrvatski povjesničar umjetnosti, radujući se u svojoj elokventnoj neukosti – smirujućem apaurinu „prirodno lijepog „.kao

„Onog“ – Božanskog. Svatko se uljuljkuje granicom do koje može razumjeti…tek smo Duhom bezgranični t. j. „goli“ .